Klinički bolnički centar Rijeka

Lokalitet Rijeka
Krešimirova 42
(051) 658-111

Lokalitet Sušak
T. Strižića 3
(051) 407-111

Lokalitet Kantrida
Istarska 43
(051) 659-111

Ravnatelj KBC-a
Prof. dr. sc. Herman Haller

Povijest


Klinički bolnički centar Rijeka nastao je 1981./1982. godine integracijom pet bolnica, a danas svoju medicinsku djelatnost razvija na tri lokaliteta: Rijeci, Sušaku i Kantridi. Svaki od njih ima bogatu medicinsku prošlost.

Lokalitet Rijeka je najveći i najstariji. Upravo se na riječkom području javio određeni oblik zdravstvenog programa već u 15. st. kada je postojao mali hospital, zapravo prenoćište za sirotinju i napuštene bolesnike. Ipak, tek se 1572. smatra godinom osnutka prve riječke bolnice. Pod imenom Bolnica Sv. Duha (zajedno s ubožnicom) nalazila se u riječkom Starom gradu.

Od samih početaka, a posebice nakon velike epidemije kuge (1599. god.) pokazalo se da je ta bolnica nedostatna za potrebe stanovništva Rijeke i okolice i kolika je, ustvari, potreba za većom bolnicom. Unatoč tome, ona će ostati u Starom gradu sve do 19. st.

Kako je Rijeka sve više jačala kao pomorski i lučki grad, a kuga i druge zarazne bolesti (naročito venerične) neprestano prijetile, izgrađeni su izolacijski objekti - lazareti. Jedan od starijih je onaj Sv. Karla, izgrađen 1722. god. U jednoj od njegovih baroknih zgrada smješteno je danas ravnateljstvo i dio uprave KBC-a Rijeka.

Zahvaljujući zalaganju protomedika Gian Battiste Cambierija, 1821. god. kupuje se nova lokacija za staru bolnicu pa će ona preseliti u nekadašnju tvornicu voska. U dijelu tvorničkog vrta bit će sagrađena bolnica za duševne bolesti (najstarija u nekadašnjoj Jugoslaviji) i kapela Sv. Duha. Gradska bolnica Sv. Duha (Ospedale civico Santo Spirito) svečano je otvorena 1. lipnja 1823.

Bolnica i Sirotinjski zavod bili su pod istom upravom, a njihov se rad uglavnom financirao iz zaklade dr. Cambierija koji je Gradskoj bolnici oporučno ostavio svoj cjelokupni imetak.

1880. god. Bolnica Sv. Duha postaje samostalna ustanova koja ima svoj internistički, kirurški, psihijatrijski, kožno-venerični odjel i rodilište. Broji 184 bolesnička kreveta. Sestrinsku službu obavljale su sestre milosrdnice, a prvi direktor Bolnice bio je dr. Antonio Felice Giacich.

Riječka gradska bolnica nalazila se u tom prostoru (danas Ciottina ulica) do tridesetih godina 20. st. kada se počela postupno preseljavati u zgradu bivše Vojne pomorske akademije (danas Krešimirova ulica). U to impozantno zdanje, izgrađeno 1856. god. na zemljištu obitelji Ciotta, preselila se u potpunosti 1933. god. U prelijepom parku 1956. god. sagrađena je i neoklasicistička zgrada za stanovanje osoblja Vojne akademije. U tom starom zdanju danas je ljekarna i dio uprave KBC-a.

Poslije II. svjetskog rata Bolnica Sv. Duha mijenja ime u Opća bolnica Braće dr. Sobol, a 1975. god. postaje kliničkom bolnicom.

Sušak je zajedno s Rijekom proživljavao burne trenutke koji su imali utjecaja na izgradnju bolnice. Nastojanja da se u Sušaku izgradi bolnica datiraju od 1906. god. U to doba na tom području nije bilo niti jedne zdravstvene ustanove, osim Bolnice Sv. Duha u Rijeci. Započeti razgovori s vlastima morali su biti prekinuti zbog nedostatka financijskih sredstava. Oni će ponovo oživjeti 1911. god., ali će i ponovo zamrijeti zbog rata i talijanske okupacije. Tek će se poslije povlačenja Talijana sa Sušaka 1923. god. početi rješavati zdravstvena situacija.

U svrhu gradnje bolnice kupuje se zemljište na Krimeji, zvano Gorovo, gdje je bio ljetnikovac obitelji Frlan iz Rijeke. Tu je kuću kupio sušački građanin Francesco Sabatini, a od njega ju je, zajedno sa zemljištem, otkupila Općina grada Sušaka. U toj je zgradi, nakon njezine obnove, u siječnju 1924. god. otvorena mala opća bolnica. Njezin je ravnatelj bio dr. Velimir Guteša. Bolnica je imala 72 kreveta i očito je bila premala da bi primila sve bolesnike iz Primorja, Savske banovine i Gorskog kotara.

Na inicijativu gradonačelnika Sušaka Đure Ružića i uz podršku bana Savske banovine dr. Ive Perovića, odlučeno je da se otkupi zemljište 'male bolnice' i izgradi nova, moderna zgrada. Na raspisanom natječaju usvojen je nacrt inž. Stanka Kliske iz Zagreba (glasoviti arhitekt, projektant zagrebačkog Rebra, bolnice u Sisku, Požegi, Skoplju, Beogradu...).

Gradnjom bolnice započelo se 1932. god., a svečano otvorenje bilo je 16. prosinca 1934. Banovinska bolnica kralja Aleksandra I imala je 180 bolesničkih kreveta, u bolnici su radili specijalisti, uglavnom iz Zagreba, a od samog početka tu su i domaći, mladi, tada sekundarni, liječnici: dr. Zdravko Kučić, dr. Davor Perović i dr. Ante Vukas. Sestrinsku su službu obavljale sestre milosrdnice, a prvi je direktor bio dr. Velimir Guteša, no vrlo kratko vrijeme. Kasnije je rukovođenje bolnicom preuzeo dr. Andrija Car.

Poslije rata bolnica dobiva ime Opća bolnica dr. Zdravka Kučića. a kasnije prerasta u kliničku bolnicu.

Lokalitet Kantrida također je sastavni dio današnjeg KBC-a Rijeka. To je nekadašnja bolnica Kantrida koja je osnovana 1. siječnja 1945. godine kao bolnica specijalizirana za liječenje tuberkuloze kostiju. Brojila je 220 kreveta. Prostori u koje je bolnica uselila bili su već od 1924. god. namijenjeni oporavku i liječenju slabije uhranjene, distrofične i astmatične djece.

1961. god. na Kantridu seli Dječji odjel Opće bolnice Braće dr. Sobol s kompletnim osobljem 1962. god. bolnica dobiva status Klinike za dječje bolesti.

Lokalitet Kantrida smješten je na zapadnom dijelu grada, uz samo more. Paviljonskog je tipa, a namjenjen je liječenju djece od dojenačke dobi do punoljetnosti.

Mnoge zgrade u sklopu KBC-a Rijeka spomenici su kulture i nisu namjenski građene za bolničku djelatnost, osim zgrade bolnice na Sušaku, što, uz dislociranost lokaliteta, predstavlja problem koji bi riješila izgradnja nove, jedinstvene bolnice.



Povratak na vrh
Broj pregleda: 1510277